Enter the e-mail where we will send you an activation code


Hrvat i Slovenac tuže Teslu zbog nehumanih uslova rada

Blic Blic
pre 2 mes.
Hrvat i Slovenac tuže Teslu zbog nehumanih uslova rada

Stjepan Papeš iz Velike Vesi kraj Krapine pre nekoliko godina otišao je da radi u SAD. U “obećanoj zemlji” čekao ga je posao u fabrici električnih automobila Tesla Motors u Frimontu, Kalifornija. Radiće na proizvodnji Tesla Modela 3, “automobila budućnosti”, kako su ga neki nazvali. Sve je izgledalo kao priča iz filma. Posao u Silicijumskoj dolini, u fabrici koju vodi poznati milijared Ilon Mask, i to još na automobilu koji će obeležiti našu generaciju. Američki san je bio pred njim.

Danas Stjepan opet živi u Velikoj Vesi u porodičnoj kući. Od života u SAD-u ostale su samo uspomene, većinom loše, i jedan papir koji će ga u nekom trenutku možda vratiti nazad u Ameriku. Taj papir je tužba protiv Tesla Motorsa.
Stjepan Papeš i Slovenac Gregor Lešnik podneli su 2016. godine tužbu protiv Tesla Motorsa (danas Tesla Inc.) i proizvođača - nemačkog Eisenmann Corpa i slovenačkog ISM Vuzema. Kako su naveli u tužbi, u pogonu u Frimontu su radili 250 sati mesečno ispod minimalne plate, a pretili su im deportacijom ili smanjenjem plate u slučaju da obole ili prijave povrede. Ta tužba je ove nedelje prihvaćena na Okružnom sudu u San Hozeu u Kaliforniji, čime je omogućeno da traže dokumente i svedoke kako bi mogli da iznesu predmet pred sudom. Njihova tužba ne tiče se samo njih, nego i svih stranaca s radnom vizom B-1 zaposlenih u američkim fabrikama automobila. Naime, američki mediji poslednje dve godine intenzivno pišu o izrabljivanju radnika iz Jugoistočne Europe, pogotovo iz Slovenije i Hrvatske, koji rade u teškim i zakonski neprihvatljivim uslovima u američkoj autoindustriji. Njihova tužba zapravo je gruda snega koja će jednoga dana možda pokrenuti lavinu koja će baciti potpuno drugačije svetlo na sjajni svet Silicijumske doline.

Radnici su u zemlju su ušli s B1 vizama s kojima nemaju pravo raditi manuelne poslove, već samo kratkotrajno boraviti u zemlji kao turista ili kao radnik koji će nadgledati ili učiti američke radnike. Za posao koji obavljaju potrebna im je H-1B viza, ali oni je, kako kažu, nisu imali niti su znali da im je potrebna.

Kako su onda završili u Teslinoj tvornici automobila? Taj put opisao je Gregor Lešnik.
On je pje dve godine za američki The Mercury News opisao svoj dolazak u SAD. Kako stoji u tom članku, Lešnik je 2014. godine bio nezaposleni električar koji je živio s majkom u Velenju i čekao dete s dugogodišnjom djevojkom. Građevinska fabrika ISM Vuzem tražila je radnike i on se prijavio za posao.

Kako je pisao The Mercury News, slovenski Vuzem tražio je radnike iz Jugoistočne Evrope koje su slali po Evropi i SAD da bi gradili fabrike za različite automobilske firme poput Mercedes-Benza, Toyote, Volkswagena, Forda i Saaba. Lešniku je upravo Vuzem pomogao u pribavljanju B1/B2 vize koja mu je omogućila kratkotrajni radni boravak ili turistički boravak u SAD-u. Druga firma koja je pomogla u ostvarivanju toga posla bila je njemački Eisenmann. Naime, oni su u martu 2015. godine objavili da ih je Tesla Motors odabrao kao partnera za proširenje tvornice u Frimontu. Eisenmann je bio zadužen da pronađe kooperante koji će pronaći radnu snagu za posao, koji su u to vrijeme reklamirali kao najveći posao fabrike u njezinoj istoriji, vredan više od 100 milijuna dolara. Jedan od kooperanata bio je i Vuzem.

Vraćamo se sada opet na Lešnika. U papirima koje su mu sredili Vuzem i Eisenmann pisalo je da ima specijalne veštine za ugradnju Eisenmannovih proizvoda te da će raditi kao nadglednik u tvornici automobila u Južnoj Karolini. To nije bilo istinito. Lešnik nije imao kvalifikacije da nadgleda američke radnike i, uostalom, nije ni govorio engleski. On se nije time previše zamarao jer je, kako je rekao, hteo da zaradi novac za svoju porodicu. I tako je on, kako stoji u opisu tužbe, u martu 2015. godine zajedno s još 140 stranaca unajmljenih od strane Vuzema stigao u Silicijumsku dolinu gdje je instalirao industrijsko grijanje i sistem hlađenja u tvornici Tesla Motorsa u Fremontu.

U tom trenutku spaja se Lešnikova priča s Papešovom. Kako tvrde, radili su 250 sati mesečno za manje od 950 dolara, što je znatno ispod minimalne plate, još su im pretili deportacijom ili smanjenjem plate u slučaju da obole ili prijave povredu. Njihovo nezadovoljstvo kulminiralo je 16. maja 2015. godine kada je Lešnik pao s krova fabrike i slomio obje noge, nekoliko rebara, pokidao ligamente u kolenu i dobio potres mozga. Nakon toga je podnio tužbu protiv Tesla Motorsa, čime se vraćamo na današnji slučaj.

Sudija okružnog suda u San Hozeu odbacila je u ponedjeljak većinu od ukupno sedam tužbi protiv Tesle, a prihvatila je one Lešnika i Papeša. Dodala je pritom da su ove optužbe na račun Tesle “neobično detaljne”.

Odbila je i tvrdnje Tesle i Eisenmanna da ne snose odgovornost za navodno izrabljivanje radnika s obzirom na to da ih je počinio Vuzem. Koh je takvu odluku objasnila tvrdnjom da stranke koje imaju finansijske koristi od tuđeg kršenja propisa također snose pravnu odgovornost za njih.

Nakon sudske odluke, o cijelom se slučaju oglasio i Tesla Inc. Saopštili su da su istražili navode iz tužbi i prekinuli poslovne odnose s podizvođačem ISM Vuzemom, s obzirom na to da nije ispunio njihova očekivanja.

0 comments

Kompanije